Skip to content Skip to footer

“Kamo dalje, rođače”

Ne treba šutjeti

– Pokušavajući u svojim kolumnama naći odgovor za bh. realnost, on a priori odbija stavove po kojima Bosna nema perspektivu. On vjeruje u njenu perspektivu. On smatra da su „upravo stanovnici Bosne i Hercegovine njena jedina perspektiva… Neshvatljivo je, logički neodrživo, matematički netačno… da pola miliona penzionera i isto toliko nezaposlenih – bezmalo milion glasača – nisu u stanju izabrati vlast ili sebe dovesti na vlast!?“

Profesor Durmišević smatra kako Kukavica ne dozvoljava da njegov senzibilitet za ljude oko njega, društvo u kojem živi, zajednicu u kojoj obitava, državu/zemlju koja mu pripada, atrofira, jer „ne treba šutjeti, samo zahvaljujući šutnji i nedjelovanju dobrih svima ostalim se otvara prostor za djelovanje“.

Nije sluga politike i nema straha

– Njegova erudicija je zadivljujuća, on piše poput klasičnih enciklopedista. Autor odbija biti moralnim i intelektualnim izdajnikom, jer svoju savjest želi ukorijeniti u moralu i razumu. Onaj ko zastupa vrijednosti i nije sluga politike, nema straha, njegovi strahovi mogu biti samo vječne i metafizičke naravi – napisao je, između ostalog, profesor Durmišević u pogovoru za knjigu Edina Urjana Kukavice.

Kategorija: Oznaka: Product ID: 1678

Opis

Autor je u više od 130 naslova pokrio širok spektar tema koje se tiču svakog građanina BiH, otvoreno secirao politiku i njene nedostatke, bavio se svim devijacijama u društvu i ukazivao na neophodnost promjena.

Pogovor za novu knjigu Kukavice pisao je i profesor Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Za njegov stil kaže da je „osoben, baš kao i svakog dobrog i zanimljivog pisca, ali to ovom prilikom nije dovoljno reći.“

Filandra navodi kako je „Kukavica dosljedan kritičar svakog fundamentaliziranja politike u Bosni i Hercegovini“, te da je „mišljenja da je u domaćim prilikama uporedo razvijanje kolektivnih oblika pripadanja poželjan trend, s tim da kategorija države treba imati prednost nad kategorijama narodnog i nacionalnog pripadanja.“

Profesor Durmišević, također, potcrtava da je pisanje Kukavice „tačno, jasno, otvoreno i precizno“, pa citira jednu od njegovih dijagnoza bošnjačke politike: „Sviđalo se to nekom ili, pak, ne, nacionalna politika Bošnjaka je u najboljem slučaju politika stranaka s pretenzijama da predstavljaju cijele narode, a u najgorem politika nezajažljivo ambicioznih, da ne kažem slavohlepnih Bošnjaka koji ne mogu pristati na činjenicu da ih niko ne voli. Između ove dvije krajnosti nenabrojivo je mnoštvo osobnih, porodičnih, rodbinskih i prijateljskih interesa i hatura koje treba zadovoljiti. Time se, ruku na srce, dosadašnja politika gotovo isključivo bavila. Zbog toga i jesmo u situaciji u kojoj i kakvoj smo”.

Pisac pogovora nalazi kako „misao Kukavice ne miruje, jer misao mora živjeti.

Recenzije

Još nema recenzija.

Budi prvi koji će recenzirati ““Kamo dalje, rođače””

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *