Opis
UVOD
Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle. Lav Tolstoj Postoji snažna, univerzalna i trajna potreba i želja među ljudskim bićima da stupaju u interakciju jedni s drugima i međusobno komuniciraju. Komunikacija je prisutna u svim aspektima života. Svi socijalni, porodični i radni odnosi odvijaju se kroz interpersonalnu komunikaciju. S obzirom da je tako uobičajena i stalna, u pravilu se o njoj propušta misliti i učiti je.
U profesionalnom životu nastavnika, direktora, pedagoga tj. svih učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, komunikacija je od izuzetne važnosti. Komunikacija privlači našu pažnju i interes, ne samo zbog svoje relativno trajne aktuelnosti, nego i zbog toga što karakter i priroda uspostavljene komunikacije i interakcije utiče na cjelokupnu realizaciju vaspitno-obrazovnog procesa. Od karaktera uspostavljene komunikacije zavisit će u znatnoj mjeri i rezultati rada učesnika vaspitno-obrazovnog procesa kao i razvoj njegovih kompetencija u demokratskom društvu.
Vaspitno-obrazovni proces u našim školama opterećen je tradicionalizmom, iako deklarativno teži da bude moderan i savremen. Savremena nastava podrazumijeva aktivnu participaciju učenika, njihovu međusobnu nenasilnu komunikaciju, kao i korektivnu i reduktivnu komunikaciju sa nastavnicima. Iako se komunikacija danas razvija pod različitim porodičnim i društvenim uticajima, ipak najorganizovaniji i najsloženiji uticaj na razvoj komunikativnih sposobnosti je u školi.
Komunikacija je potrebna svim učesnicima vaspitno-obrazovnog procesa: učenicima, nastavnicima, pedagozima i direktorima škola. Direktori škola nenasilnim komuniciranjem mogu kvalitetno obavljati svoju ulogu u obrazovnom ciklusu, sarađivati sa nadležnim institucijama i organizacijama kao i kolegama i osobama izvan škole. Menadžerska uloga direktora je dolaziti do određenih informacija na vrijeme da bi donosio najbolje odluke u organizovanju vaspitno-obrazovne djelatnost, a da bi došao do informacija neophodna je komunikacija. Uspješnost direktora je nezamisliva bez komunikacije koja mora biti efikasna i efektivna, demokratska i otvorena.
Danas se sve više raspravlja o učenju, a naša pretpostavka je da će se svakim danom više govoriti i istraživati o komunikaciji, a zadatak nastave biti će kreiranje uslova za što bolju i uspješniju komunikaciju. Nova promišljanja o položaju, ulozi i komunikaciji učesnika vaspitno-obrazovnog procesa determinisani su društvenim uslovima i potrebama.
Da bi današnje obrazovanje odgovorilo (svakim danom) na zahtjevniju ulogu, neophodno je kreirati uslove za što uspješniju komunikaciju i podsticanje individualnog razvoja svakog pojedinca i njegovo osposobljavanje za aktivno participiranje u savremenom društvu. Iako su u posljednje vrijeme napravljeni pozitivni pomaci u realizaciji vaspitno-obrazovnog procesa, neophodno je u još većoj mjeri uključiti učenike u njegovu realizaciju jer su još nedovoljno angažovani u pripremi, organizaciji i realizaciji nastavnog procesa. U vezi s tim mogu nam biti od pomoći i gledišta savremenih didaktičkih teorija i koncepcije inovativnih nastavnih sistema. Bez obzira na sistem i koncepciju vaspitno-obrazovnog procesa, svako društvo je zainteresovano da ima što manje neuspješnih, s tim što postoje razlike u konstituisanju programa za suzbijanje neuspjeha. Veoma je važno ko, kako, sa kojom komunikacijom „prenosi“ znanje i druge civilizacijske vrijednosti mlađim naraštajima.
U ovom radu pokušati ćemo ponuditi odgovore na pitanja: kakvu komunikaciju nastavnici najviše preferiraju, kakva je komunikacija utemeljena u savremenim didaktičkim teorijama, a kakva dominantna u nastavnoj praksi, da li nastavnici poučavaju učenike tehnikama nenasilne i demokratske komunikacije, kakva je komunikacija u savremenim nastavnim sistemima a kakva u tradicionalnoj nastavi, kakva je komunikacija učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, te da li u određenim segmentima pedagoškog rada ima razlike između komunikacije u osnovnoj i srednjoj školi. Aktuelnost, društvena, naučna i stručna relevantnost ovog istraživanja pokazuje se u činjenici da se u razvijenom svijetu sve više stavlja akcenat na razvijanje pravilne komunikacije uopće u društvu, pa tako i u obrazovanju.
U našem vaspitno-obrazovnom sistemu ovom pitanju malo ko je posvećivao posebnu pažnju. U didaktičkim teorijama i nastavnoj praksi komunikacija još uvijek nije cjelovitije sagledana, međutim, poznata je činjenica da unapređenje komunikacije u vaspitno-obrazovnoj aktivnosti škole, ne samo da je ključ uspješnosti nastave, nego je jedan od prioritetnih ciljeva i zadataka savremene škole.
Za razliku od prošlosti, kada su se za predmet istraživanja, koja su se bavila problemima obrazovanja i vaspitanja, uglavnom korišteni kvantitativni pokazatelji, u novije vrijeme javlja se nova paradigma, tj. komunikacijsko-interakcijski pristup koji veću pažnju poklanja kvalitativnim pokazateljima koji daju sliku o kvalitetu, načinu i obliku interakcije i komunikacija između učenika i nastavnika, između nastavnika i direktora, između učenika i pedagoga, jednom riječju između svih učesnika vaspitno-obrazovnog procesa. Savremena škola traži promjene u shvatanju uloge, pozicije i komunikacije nastavnika i učenika, nastavnika i direktora, pedagoga i učenika. Jedan od najznačajnijih ciljeva savremene škole jeste učenje učenja. Da bi se ovaj cilj ostvario, neophodno je analizirati sve aspekte rada u školi. Jedan od njih je i komunikacija svih učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, kao i komunikacija u savremenim didaktičkim teorijama i sistemima.
Koncepcijski i sadržajno, ova knjiga je namijenjena zaposlenicima vaspitno-obrazovnih ustanova: direktorima, nastavnicima i stručnim saradnicima kao i studentima nastavničkih i pedagoških fakulteta. Sadržaji u ovoj knjizi prezentovali su najnovija teorijska saznanja iz područja komunikacije, ali i rezultate empirijskog istraživanja.
Autor
Recenzije
Još nema recenzija.